Osnivanje Hrvatskog društva za robotiku 1994. godine, u kontekstu ratnih zbivanja kao i u kontekstu prvih godina djelovanja u nacionalnoj državi bilo je popraćeno brojnim neizvjesnostima o čemu svjedoči i sljedeći osvrt gosp. Igora Ratkovića iz autobiografskih zapisa „Ljudi i roboti“ u kojem navodi: „U subotu na dan održavanja skupštine našli smo se opet nas trojica sat ranije. Skupština je trebala početi u 11 sati. Ali čak ni u deset i trideset nikoga nije bilo. Već sam se pomirio s mogućnošću da se skupština i otkaže. A onda, u deset do jedanaest, u posljednji čas, počeli su navirati osnivači. Do jedanaest sati i petnaest minuta kada je skupština započela pristupnicu HDR-u potpisalo je 89 članova iz cijele Hrvatske, a na osnivačkoj skupštini ih je bilo 64. Među njima bilo je najviše tehničara ali nisu izostali ni “društvenjaci”, filozofi, ekonomisti, pravnici. Bilo ih je iz svih ministarstava, iz privrede, instituta, fakulteta. Došli su iz Splita, Zadra, Osijeka, Pule. Hrvatsko društvo za robotiku bilo je udruga s članstvom iz cijele zemlje.“

Ovakav početak rada udruge nije se razlikovao od brojnih drugih, osnivanih u to vrijeme pa čak i kasnijih godina. Koncept civilnog društva tek je dobivao svoje prve obrise tih godina i savladavao početničke izazove i prepreke u radu, okupljanju i vidljivosti u društvu.  Zanimljivi su životni ciklusi udruga; dok se neke ugase nakon prvotnog entuzijazma, druge  postoje godinama bez značajnih rezultata i aktivizma, a postoje i one, poput Hrvatskog društva za robotiku koje je nakon 20 godina djelovanja u maloj zemlji s vrlo ograničenim i financijskim i ljudskim kapacitetima odlučilo na ponovne promjene uvjetovane novim društvenim kontekstom. Osvrt na 20 godina rada Hrvatskog društva za robotiku dao je gosp. Igor Ratković u tekstu „20 godina od osnivanja prve robotičke udruge u Hrvatskoj“ u kojem izdvaja: „Iako je društvo u početku okupljalo znanstvenike i stručnjake, kako su pripreme za osnivanje te udruge trajale kroz gotovo cijelu 1994. godinu može se 2014. godina, ne bez opravdanog ponosa, slaviti kao obljetnička zbog svega što je ta udruga (ali i one koje su je slijedile) kroz period od dva desetljeća postigla uglavnom na području educiranja i popularizacije robotike. HDR je od početka imao obilježja krovne nacionale udruge u kojoj su okupljeni svi oni koji su s robotikom došli u kontakt. Ipak, očekivano, bili su prevladavajući stručnjaci i znanstvenici. Ciljevi te udruge bili su drugačiji od onih koje ima danas. Privredni tokovi odredili su prioritete. HDR nije velika udruga. Tijekom dva desetljeća kroz nju je prošlo nekoliko stotina članova. Većina ih je bila fluktuirajuća i nije pokazivala posebnu želju za aktivizmom. Bilo je i čistih fanova. No utjecaj udruge nadmašivao je njenu brojnost. Taj utjecaj osiguravala je udruzi u početku akademska i stručna elita. Kasnije njen autoritet proizlazio je iz njenih aktivnosti i rezultata pa i iz same njene dugotrajnosti.“.

U prvih pet godina rada udruge započele su edukativne aktivnosti popularizacije robotike kroz škole robotike, dok se na desetu obljetnicu rada udruge, 2004. godine,  u Zagrebu osniva Centar za praktičnu robotiku koji je kasnije (2016. godine) preseljen u Pulu. Gosp. Ratković u članku „Četvrt stoljeća nacionalne robotičke udruge“ govoriti o robotici kao „trećoj kulturi“ kao spoja tehničkog društvenog i humanističkog djelovanja.

Nasljednik Hrvatskog društva za robotiku godine postaje Hrvatski robotički savez koji na početku okuplja 5 udruga, a danas, 2022. godine,  broji 25 udruga članica iz cijele Hrvatske. Osnivačka skupština Hrvatskoga robotičkog saveza održana je 15. prosinca 2012. godine u Maloj dvorani Hrvatske zajednice tehničke kulture u Zagrebu. Aktivnosti Hrvatskog robotičkog saveza i dalje su primarno usmjerene na popularizaciju robotike, sudjelovanje na natjecanjima i međunarodnim smotrama te provedbu projekata financiranih iz nacionalnih i europskih izvora. Obzirom na osnivanje Roboteke, virtualnog muzeja robotike kao i suradnju Hrvatskog robotičkog saveza i Zagrebačkog kazališta mladih u produkciji predstave RURURURUR prema motivima knjige R.U.R. Karela Čapeka u periodu 2020.-2022. robotika i dalje ostaje „treća kultura“ kako to ranije navodi gosp. Igor Ratković.